Grad po mjeri ljudi: prostor kao pitanje kvalitete života i društvene pravednosti
Grad nije samo ono što vidimo na karti. On se sastoji od mjesta u kojima živimo i radimo, ulica kojima se krećemo, parkova i trgova na kojima se družimo te sadržaja koji nam omogućuju da sudjelujemo u životu zajednice. Zato prostorno planiranje nije samo pitanje izgradnje, nego i pitanje kvalitete života, dostupnosti i društvene pravednosti.
Takav pristup povezan je s Ciljem održivog razvoja 11 - Održivi gradovi i zajednice, usmjerenim na stvaranje uključivih, sigurnih, otpornih i održivih naselja. Veliki globalni cilj pritom se ostvaruje kroz konkretna lokalna pitanja: imamo li u svojem naselju siguran put do škole, dovoljno zelenila, mjesto za druženje i sadržaje dostupne različitim skupinama građana?
U novom videu nastalom u sklopu projekta Grow Food, Grow Communities, Grow Hope razgovaramo s Vilijem Rakitom, arhitektom i urbanistom te članom kolektiva Društvo i prostor. Kolektiv se bavi sudjelovanjem građana, društvenom pravednošću i prostornim planiranjem, odnosno pitanjem kako prostor oblikovati u skladu s potrebama ljudi koji ga svakodnevno koriste.
Što grad čini ugodnim mjestom za život?
Kvalitetan život u gradu ovisi o mnogo međusobno povezanih čimbenika. Potrebni su nam primjereni stambeni prostori, mogućnosti zapošljavanja, javni i kulturni sadržaji, mjesta za druženje i rekreaciju te prometna infrastruktura koja omogućuje jednostavno i sigurno kretanje.
Jednako je važna zelena infrastruktura - parkovi, drvoredi i drugi zeleni prostori koji omogućuju prirodi da ostane dio urbanog života. Takvi prostori ne služe samo odmoru i rekreaciji, nego gradove čine ugodnijima, zdravijima i otpornijima na posljedice klimatskih promjena.
Gradovi se ne razvijaju uvijek prema planu
Vili Rakita u intervjuu ističe da su se neki dijelovi Zagreba razvijali postupno i planski, dok su druga naselja rasla bez odgovarajućih urbanističkih standarda i potrebne infrastrukture. To ne treba promatrati samo kao pogrešku iz prošlosti, nego kao polazište za pitanje što danas možemo učiniti bolje.
Važno je prepoznati potrebe ljudi koji u tim naseljima žive i ulagati u prometnu i javnu infrastrukturu, zelene površine i dostupne sadržaje. Cilj nije stvaranje „savršenog” grada na papiru, nego grada u kojem svi stanovnici imaju dostojne uvjete života i pristup onome što im je potrebno.
Prostorno planiranje kao zajednički proces
Održivi gradovi ne nastaju samo odlukama stručnjaka i institucija. Stanovnici najbolje poznaju svakodnevne potrebe svojih naselja, zbog čega njihovo iskustvo treba biti dio procesa planiranja i odlučivanja.
Pogledajte intervju s Vilijem Rakitom i saznajte zašto je način na koji oblikujemo prostor istodobno i način na koji oblikujemo odnose u zajednici:
